Pitao me neko za osobenosti naše kulture. Kao, hajde nabroj nekoliko stvari koje primećuješ kod svoje kulture, i to koje ti prve padnu na pamet. I bukvalno prva stvar koje sam se setio, verovatno nagnan nekim skorašnjim diskusijama, je da živimo “ima gorih od nas” kulturu. Kad kažem “nas”, mislim na sve nivoe, od nas …
Šta sve čini promenu? Na koji način menjamo društvo?
Ne mislim na Dačića, iako je i on deo priče. Govorim o ivici odustajanja, granici koju u nekom trenutku pređeš i izgubiš potpuno veru u bolje sutra. U Srbiji i regionu, naravno.
I pokušavam da skontam gde je ta ivica, kako prepoznati da si na ivici, te da li je neminovno preći je.
Ovim postom pokrećem novu “rubriku” na blogu, u kojoj ću vam, s vremena na vreme, predstavljati, odnosno skretati pažnju na sjajne likove iz svih sfera života. Neki će vam biti poznati (kao Ričard Brenson o kojem sam već pisao), neki možda i ne. Neki se bave temama kojima se i ja bavim, a neki temama koje me samo zanimaju. Jedini pravi kriterijum je da me te osobe inspirišu. Trudiću se da postovi budu kratki, taman onoliki da vas upoznaju sa osobom koju predstavljam, a onda sami istražujte o njima. Prvi na listi je Sugata Mitra…
Prethodni me je nagnao da razmišljanje, pa sam te svoje misli preneo u ovaj blog post. VIše je u pitanju samo-reflektovanje, ali ko zna, možda nekom bude i korisno.
Naleteh na ovaj tekst Julien Smitha juče i oduševih se jednostavnim, a tako istinitim savetima. Sa jednim ili dva se ne slažem, a neke bih možda malo preformulisao, ali onako u celini sjajni saveti. Baš sam se zamislio kod nekoliko i rešio da probam da poradim na njima, kad već nisam ranije.
U 60 minuta naizgled jednostavnog, svakodnevnog razgovora, a maestralno vođenog od strane Beniofa, Brenson nam otkriva svoju filozofiju života, otkriva kako on gleda na biznis, ljude, najveće probleme današnjice i budućnost.
Emel did it again! Twice, that is! 🙂
Emel’s first short story written on Post-it notes. Inspiring.
What an extraordinary experience! And I’m not saying experience just like that… This was simply all but an usual conference. It’s so different (to anything happened so far in Belgrade) that I continuously struggled to explain people where the hell I am and what kind of a gathering that is.