Klizavi teren javne reči

Imao sam tu čast da sa ljudima sa fotografije juče delim sto i podelim svoje mišljenje na panelu “Klizavi teren javne reči” u sklopu konferencije “Sloboda i reforme” u organizaciji LIBEK-a. Tema panela bili su novi medijski zakoni, trenutno stanje u medijima, položaj novinara, politički pritisci i cenzura i sl. Moja uloga bila je da analiziram situaciju u onlajn svetu.

Prosveta u očima Evropske komisije

Učestvovao sam u debati “Ocena iz vladanja” u organizaciji BIRN, koji na sajtu meravlade.rs već neko vreme prati četiri oblasti koje su građani izdvojili kao ključne za svoj lični i društveni boljitak – javne finansije, borbu protiv korupcije, zdravstvo i prosvetu.
Uloga nas četvoro na panelu bila je da damo svoje viđenje određene oblasti/poglavlja iz izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije, i to vezano za sam izveštaj, ali i šire o samoj oblasti.

Plagijati i pobude

Stefanović, Šapić, Mali… Kako se pojavi novi plagijat, tako se pojavi i gomila stranačkih botova, na svim nivoima, da preispituje pobude onih koji su analizirali te radove. “Zašto sada? Zašto baš njih? Što to niste radili DS-ovcima? Ko vas plaća” i ostala pitanja…

Ti isti ljudi ne razumeju, plašim se, da svakim takvim pitanjem Srbija sve dublje tone.

Pismo treba slati na pravu adresu

Odmah na početku da kažem da me užasavaju ti bilbordi širom Srbije, ali i sam projekat Beograda na vodi. Megalomanski je, neodrživ, i radi se na silu. Što se bilborda tiče – mislim da je te bilborde mogao da polepi po Srbiji samo kreten, potpuna neznalica, ili pak neko ko je toliko zaljubljen u sadašnju vlast da ne vidi dalje od svog nosa.

No, mislim da je u isto vreme izuzetno loše i nekonstruktivno za tu kampanju kriviti neko bezlično telo pod imenom “Beograd”. To da je Beograd “kriv za sve” me nervira već dosta dugo, i to isključivo zato što se krivica na taj način relativizuje i depersonalizuje. A i projektuje van sopstvenog kruga odgovornosti i mogućnosti.