Zaveštanje organa u Srbiji
Da li ste zaveštali svoje organe? Znate li kako to funkcioniše? Evo iskustva iz prve ruke…
Da li ste zaveštali svoje organe? Znate li kako to funkcioniše? Evo iskustva iz prve ruke…
Pre par meseci sam upoznao jednu sjajnu mladu nastavnicu engleskog jezika iz jednog gradića u Šumadiji. Kroz priču sam zaključio da voli to što radi, ali da je očajna uslovima, ali i sistemom u kojem radi, jer je prepun nelogičnosti i nije prilagođen deci 21. veka. Zamolio sam je da napiše blog post jer mislim da je važno da nastavnici kažu šta misle i da razgovaramo o izazovima u školstvu i obrazovanju uopšte.
Prethodni me je nagnao da razmišljanje, pa sam te svoje misli preneo u ovaj blog post. VIše je u pitanju samo-reflektovanje, ali ko zna, možda nekom bude i korisno.
Naleteh na ovaj tekst Julien Smitha juče i oduševih se jednostavnim, a tako istinitim savetima. Sa jednim ili dva se ne slažem, a neke bih možda malo preformulisao, ali onako u celini sjajni saveti. Baš sam se zamislio kod nekoliko i rešio da probam da poradim na njima, kad već nisam ranije.
Jedna od najlepših akcija u kojima sam učestvovao u 2012. godini je definitivno Živa biblioteka na Sajmu knjiga.
Ako znamo da živimo u vremenu “Talentizma”, važnost kvalitetnog razvoja ljudi, ili još bolje kvalitetnog sveukupnog bavljenja ljudima, je u stalnom porastu. A kad sam već kod talentizma – ako znamo da živimo u vremenu kada sve oko nas poprima “social” iliti društvenu komponentu, i kada sve postaje povezano, jako je važno taj “social” faktor uključiti u svaki deo procesa bavljenja ljudima.
Zamisli da te mašina za pranje sudova upozori da je vreme za čišćenje filtera. Ili da deo frižidera podesiš da brzo ohladi pivo, te da ti javi na mobilni uređaj kad je ohlađeno na idealnu temperaturu. Ili da podesiš osvetljenje i ozvučenje u stanu da, kada se vratite sa romantične večere i uđete u stan, automatski krene tiha muzika i lepo osvetljenje koje odgovara pesmi…
Još jedan post na temu edukacije.
Još jedan krik protivu obrazovnog sistema.
Dok mi čekamo da stigne novi obećani katalog zanimanja (koji će da promoviše zvanja koja lepo zvuče i navodno garantuje znanje iza tih zvanja), i dok se borba između studenata i Univerziteta vodi oko broja ispitnih rokova umesto ponude znanja, a političari dolaze na promociju nove školske godine da se fotkaju sa dugonogim sojkama i poruče da će biti na istim pozicijama i kad ovi diplomiraju (to je, valjda ohrabrenje), neko tamo daleko, preko bare, radi sa najvećim kompanijama na inovacijama i podizanju obrazovanja i edukacije na sasvim novi nivo.
Volim da pratim dobre akcije, naročito kad imaju direktan uticaj na okolinu, a Uradi Nešto je upravo takva inicijativa – ljudi prepoznaju šta mogu da unaprede na mikro nivou, u svom najbližem okruženju, i potrude se da to i urade. Naročito sam se obradovao kada sam video da od 9 nagrađenih projekata, čak 3 imaju direktnu vezu sa edukacijom i obrazovanjem, meni omiljenim temama.
Iz tog razloga, odlučio sam da kontaktiram ljude koji rade na tim projektima i vidim kako im ide. Pitao sam ih dokle su stigli, da li se još neko uključio, da li već planiraju nastavak i širenje projekta i sl…